petak, 14.11.2008.

4. Trenutak

*priču prebacujem u 3. lice. tako mi više odgovara.
još nešto. mediču, od srca ti želim sve najbolje. škorpiončice moja. sretan ti rođendan. volim te. xD




Bio je petak, oko 23:00 h navečer. Enea, Daniel, Alex i Sasha bili su vani u, sudeći po okolini, nekom velikom klubu za partijanje. Sashi
nikako nije bilo poznato ovo mjesto.

Oko nje se nalazilo mnoštvo pijanih, bezbrižnih, čudnih, a vrlo moguće i nadrogiranih osoba. Zbunjeno je stajala nasred prostorije, poput nevidljivog zrna pijeska usred čitave pustinje. Nitko se nije obazirao na nju, nitko ju nije primjećivao i svakome je bilo potpuno svejedno ako ju u prolazu gurne, slučajno udari ili zalije nekim pićem.

Pogledom je pokušavala pronaći Eneu u svoj toj gomili. Šarolika svjetla su zabljesnula njezine oči, a techno muzika glasno je tutnjala. Osjećala se jadno i bespomoćno.

Naposljetku je ugledala Eneu na kraju prostorije. Njezina narančasto-crvena kosa divljala je po zraku, a Enea je, zatvorenih očiju, uživljena u svoje misli, žestoko plesala. Sasha je krenula prema njoj, pokušavajući se probiti kroz čitavu masu ljudi.

Najednom je ugledala Dannyja i Alexa kako sjede za stolom, dosađujući se i lagano pijuckajući nekakvo piće. Odlučila se najprije zaputiti do njih, smatrajući da ju Enea vjerojatno ne bi ni primijetila da dođe do nje i prekine ju u zabavi.

Uspjela se progurati do onoga dijela prostorije, usput zaradivši mrlju na majici i udarac u lijevu ruku na čijem će se mjestu nakon nekoliko dana vjerojatno pojaviti masnica. Krasno, pomislila je. Samo mi je još ovo trebalo. Ljutita i razočarana sjela je za stol, nasuprot Alexa. Obojica su podigli pogled očitog naziva Baš-ti-hvala.

„Podsjeti me, molim te, što mi ovdje radimo?“, upitao ju je njezin brat. Bila je sigurna kako u sebi psuje i grdi sve moguće.

„Danny, znaš da smo joj obećali.“, uzvratila mu je blagoga pogleda, prisjećavši se kako je Enea inzistirala da s njome izađu van. Htjela je izvući Sashu van iz kuće, maknuti ju od knjiga i neprestanog učenja i pomoći joj da se barem jedanput opusti i zabavi. No, čini se da je u tome uspjela samo Enea, jer, Sashi nije bilo baš ugodno.

„Ne, ti si joj obećala! A nama si podvalila priču da idemo na pizzu!“, ljutito joj je rekao Daniel.

Alex je pokrio lice rukama, jasno joj dajući do znanja da bi ju sada rado bacio pod vlak ili nešto slično. Uzdahnuo je, rekavši: „I, što ćemo sad?“

„Ne znam što ćete vi, ali ja idem doma. Ne mogu ovo podnijeti.“

„Danny, molim te.“, Sasha ga je preklinjala da ostane i ne razočara Eneu, a pogotovo nju ostavi samu s Alexom.

„Nema šanse.“ Zatim se sarkastično nasmijao, uzeo svoju jaknu, te užurbano i hladno otišao i ostavio nju i Alexa same za stolom.

„Oh, krasno. Mogao je barem pitati me hoću li ići s njim.“

„Svejedno, ti mene ne bi ostavio samu, zar ne?“, upitala ga je pomalo podrugljivo, iz zezancije mu uputivši veliki osmijeh.

Odlučio je na nekoliko trenutaka izbjeći odgovor, pa tako uzeo čašu i otpio nekoliko gutljaja čudnovatog koktela tirkizne boje, a zatim, s otprilike tonu sarkazma u glasu, ipak rekao: „Naravno, Sash, ipak se mi volimo.“ Kiselo se nasmiješio.

Sasha se osjećala čudno. Nije mogla prikriti svoju zbunjenost. Nije voljela izlaske, samo par puta se znalo dogoditi da se ona baš dobro zabavi negdje vani. Mnogo više ju je privlačila topla soba, dobra knjiga i vrući čaj od mente.

Priznaje, oduvijek joj je bilo pomalo krivo kada bi Enea izašla van u provod i ostavila nju doma. No, ipak, Sashi nikada nije bilo dosadno, jer je upravo sama sebi bila najbolje društvo. Ali, sada… Nije znala što da čini od sebe. Oduvijek je voljela mir i tišinu i nikako se nije mogla usredotočiti na nešto uz ovakvu buku, zagušljivost i naguravanje…

Odjednom je osjetila pritisak u glavi. Od neugodnog mirisa različitih vrsta pića pekle su je nosnice. Sve se činilo tako nerazrješivim i snažnim. Osjetila je da se počinje znojiti, zrak je postajao sve teži za udisanje, a njoj je bio tako potreban. Zbunjenost ju je preplavila. Zacrnilo joj se pred očima, nije više osjećala tlo pod nogama i naposljetku su joj koljena pokleknula.

Oči su joj se same zaklopile i pala je na hladno tlo.

* * *

Sasha je čula sve oko sebe, sve je osjetila, ali nije htjela otvoriti oči. Ne još. Činilo joj se kao da je spavala nekoliko sati. Osjetila je nečiju toplu ruku na obrazu.

„Sash? Čuješ li me?“

Bio je to Alexov glas.

Odlučila je otvoriti oči. Ispred sebe je ugledala Alexov uplašeni izraz lica i zabrinutost u njegovim smeđim očima. Pokušala se prisjetiti što joj se dogodilo, no, zadnje čega se sjeća bilo to da joj je odjednom postalo loše.

„Oh! Hvala Bogu! Dobro si.“, s olakšanjem je rekao Alex.

Lagano se pokušala pridići uz pomoć svojih laktova, no bezuspješno. Nije imala dovoljno snage, i Alex ju je uspio uhvatiti za nadlakticu i pomoći joj da se lagano spusti nazad.

Pogledala je oko sebe i shvatila da zapravo ne zna gdje se nalazi. Bilo joj je poznato ovo mjesto, no ipak nije mogla dokučiti gdje je zapravo. Ležala je na luksuznom ljubičastom trosjedu, s mekanim jastučićem ispod glave. Alex je sjedio pored nje.

„Gdje smo?“, upitala je. „I što mi se to dogodilo?“

Alex se nasmijao. „Kod mene smo doma. Ako se sjećaš, nismo baš u predobrim odnosima pa ne dolaziš ovdje tako često.“

„Aha, da.“ Odjednom je poželjela da i nije tako. Iako ni sama zapravo nije znala zašto, sada se osjećala ugodno u društvu njega. Prijao joj je njegov vedri smijeh i umirujući glas.

Razabrala je misli.

„Što se dogodilo?“, ponovno ga je upitala.

„Onesvijestila si se u klubu. Vjerojatno ti je bilo loše od nedovoljno kisika i zagušljivosti. A kako ja živim ovdje u blizini, doveo sam te tu da se malo odmoriš. Da znaš da si me uplašila.“

Ignorirala je njegovu posljednju rečenicu.

„Gdje je Enea?“, zbunjeno je upitala.

„Ona je još u klubu, valjda. Nisam mogao doći do nje kroz svu onu gomilu, a i za tebe je bilo bolje da te odmah izvedem van. Pa sam tako i učinio.“

Nastupila je tišina. Alex se zagledao u njezine oči. Primio ju je za ruku. Sasha se nije opirala. Rado bi je poljubio, onako snažno kako muškarac ljubi ženu koja već neko vrijeme ima posebno mjesto u njegovom srcu. No ona to nikada nije primjećivala, a Alex to nije želio pokazati na bilo koji način. Ali predobro ju je poznavao. Lagano joj je dodirnuo usne svojima.

Sasha se uplašila i naglo odmaknula glavu.

„Oprosti.“, rekao je i ustao se s trosjeda.

Ponovno je nastupila tišina.

Sasha nije znala kako se osjeća, što da učini ili kaže. Nije bila svjesna onoga što se upravo dogodilo.

Najednom je shvatila. Osjeća nešto. Ipak nešto osjeća prema Alexu. Koliko god to bezazleno i glupo bilo, postojalo je.Taj osjećaj je postojao. I, sada, kada je napokon to shvatila, nije ju bilo briga što će se kasnije dogoditi. Bila joj je potrebna utjeha, nečiji poljubac, zagrljaj, topla riječ…

Alex je stajao pored prozora i zamišljeno gledao u daljinu, pomalo razočaranog pogleda. Sasha mu je prišla i s leđa ga uhvatila za ruke, isprepletavši njihove dlanove.

Okrenuo se prema njoj. Sasha se pridigla na prste i prislonila svoje vrele, drhtave usne na njegove.

- 19:12 - Reci mi (14) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2008.

3. Odnosi

*kratki post bez neke posebne radnje, stvoren čisto da se vidi kako sam i dalje tu, i da ostajem ovdje. „povratnički“, kako bi se reklo.
za bailee, jedan opušteni, pa da se još više smješkaš. :)




Indie je ležala potrbuške na trosjedu u dnevnoj sobi, nervozno mijenjala kanale na televizoru pokušavajući pronaći nešto što bi joj odgovaralo, no, sudeći po njezinu izrazu lica, bezuspješno. Promatrala sam kako pažljivo prevrće prstima uvojak svoje prekrasne, tamno-smeđe kose. Prekrižila je noge u zraku i vrtila ih gore-dolje, lijevo-desno. Nikako nisam uspjela shvatiti kako uspijeva biti tako bezbrižna i opuštena. Poželjela sam se vratiti u svoje teenagersko vrijeme bez briga i nepotrebnog razmišljanja.

„Zar ti zaista nemaš što drugo za raditi osim toga da bespotrebno buljiš u televizor i iznova mijenjaš programe?“, upitala sam je pomalo posprdno.

„Hm… Čekaj da razmislim.“, uzdahnula je, a zatim se okrenula prema meni i hladno rekla: „Ne.“

Nisam mogla suspregnuti smijeh, a zatim sam joj prišla i sjela na pored nje. Uzela sam daljinski upravljač i ugasila televizor.

„Ej!“, uzviknula je namrštenog izraza lica.

„Ma daj! Meni je dosadno!“, rekla sam. „Ponekad se pitam zašto uopće dolaziš ovdje ako samo gledaš televizor, jedeš ili visiš nad kompjuterom.“

„Iskreno? Haloo?! Ženo, zar nije očito da sam u kazni pa se okorištavam vašim stvarima dok mi zli roditelji zabranjuju korisne i poučne stvari poput Interneta i televizora? Stvarno si frikuša.“

Uzdahnula sam. „Mogla sam i očekivati da ćeš reći nešto ovakvo.“

Nastupila je tišina na par minuta, uz prigušeni smijeh s Indieine strane. Zatim mi je otela daljinski i ponovno upalila TV.

„A ti nemaš zadaće, mala?“, upitala sam ju pokušavajući zvučati strogo, iako sam znala da će to biti neuspješno. Začula sam kako je netko otvorio ulazna vrata, što znači da se najvjerojatnije Enea vratila iz grada.

Zakolutala je očima. „Imam, ali ne brini, budem prepisala sutra od Farrah.“

Enea je uletila u prostoriju ljuta poput risa, zalupivši za sobom vrata tako snažno da je kalendar zalijepljen na njih pao na pod. Oči su joj izgledale kao da će svakog časa eksplodirati, a gotovo da joj je i para išla iz ušiju. Bacila je torbicu na fotelju i nervozno i ljutito počela hodati s jednog kraja sobe na drugi.

„PMS?“, sarkastično je upitala moja sestra.

Enea ju je pogledala kao da će joj za nekoliko trenutaka iskopati oči ili nešto slično. Zatim sam se nakašljala podsjetivši kako se treba ponašati, barem u prisustvu Indie. Pogledala me, a zatim se kiselo nasmiješila. „Ne, nije PMS, mala.“

Uzela sam kutiju cigareta sa stola i izvadila jednu, a zatim ju pripalila. „Daj, sjedni i smiri se. Što se dogodilo?“

Sjela je na fotelju. „Onaj… Onaj… Onaj… Arrgghh.“

Prasnula sam u smijeh. „Dopusti mi da pogodim. Dean?“

„Ne, pogriješila si!“, sarkastično je rekla, a zatim uvukla dim svoje cigarete. Izdahnula je oblačić sivoga dima, i onda dovršila: „Nije Dean, nego je Glupi Majmun Idiot Debil Dean.“

Indie se grčila od smijeha.

„Ipak, bila sam blizu.“, rekla sam. „Pričaj. Što je sada učinio?“

„Dakle. Bila sam s tvojim burazom na kavi i on se odjednom pojavio. I nitko ga nije zvao da ostane s nama niti mu dopustio da samo tako sjedne kraj nas i počne pričati neke svoje bezvezarije i gluposti. Idiot!“

„I?“, upitala sam ju, očekujući da će reći još nešto.

„Kako to misliš?“, imala je zbunjen izraz lica.

Preuveličala je čitavu stvar, mogla sam i misliti. Ipak su to Enea i Dean i njihove vječne prepirke i zavade. „To je to?“

„Reci mi, što može biti gore od toga?!“, uvrijeđeno je uzviknula. „Znaš li ti koliko je on mene sada naživcirao?! Uf… Mogla bih sada… Razbiti patlidžan!“

Indie se naglo ustala s kauča, protegnula i ubacila u naš razgovor. „Nego… Idem ja.“, rekla je. „Mama vjerojatno već dovoljno šizi."

„Aha.“, uzvratila sam joj. „Ajde, vidimo se.“

Dala mi je pusu u obraz i veselo poskakujući izašla iz stana.

„Znaš što, Enea?“

„Ha?“

„Mislim da mu moraš pružiti priliku. Mislim, toliko dugo se poznajete, a imate tako ružan odnos. A još ti se i sviđa.“

„Ma da, sviđa mi se. I fuj mi je to. Pokušavam uopće shvatiti što me to privlači na njemu.“, razočarano je rekla.

„Zbilja, kada ga malo bolje upoznaš i pružiš mu priliku, budeš već shvatila da je krasna osoba. Razumije i zna normalno razgovarati.“, rekla sam, nasmiješivši se.

„E! Vidiš, ja smatram da je Alex krasna osoba. A ti i on se vječito svađate! I sad si se ti našla meni nešto govoriti.“, prigovorila mi je.

Alex je bio bogatunčić koji je smatrao da svojim šarmom može i ima pravo osvajati svaku djevojku koja mu se nađe na tapeti i slamati svima njima srca. Nije ga briga za ničije osjećaje. Egoist. Muška kurva, kako bi se reklo.

„Meni se Alex ne sviđa kao što se tebi sviđa Dean. Dakle, ovo je potpuno drugačija situacija i uopće nema razloga da Alex i ja budemo u dobrim odnosima.“, hladno sam rekla, pokušavši se opravdati.

„Molim te. Za mene?“, sladunjavo je rekla, treptavši okicama kao maleno dijete.

„Još samo i donju usnicu izbaci van. Ajde.“

„Ne, ozbiljno ti pričam.“, odgovorila mi je. Zatim je ugasila čik u pepeljari. „Ti Alexu pruži priliku, i ja ću je pružiti ovom konju.“

„Za početak, mogla bi ga prestati zvati 'konjem' i ostalim pogrdnim životinjskim nazivima.“

„Okej. Dogovoreno?“

„Dogovoreno.“, nerado sam se složila s njom.

- 19:10 - Reci mi (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.